U Bazelu je večeras održano prvo polufinale 69. Pesme Evrovizije, a publika širom sveta odlučila je kojih deset zemalja prolazi u veliko finale. Hala St. Jakobshalle bila je prepuna, glasovi su se slivali sa svih strana planete, a takmičenje su pratili i fanovi iz netakmičarskih država putem „Rest of the World“ glasova.
Deset država koje su izborile finale (redosled objave):
Norveška | Kyle Alessandro – „Lighter“
Albanija | Shkodra Elektronike – „Zjerm“
Švedska | KAJ – „Bara Bada Bastu“
Island | VÆB – „RÓA“
Holandija | Claude – „C’est La Vie“
Poljska | Justyna Steczkowska – „GAJA“
San Marino | Gabry Ponte – „Tutta L’Italia“
Estonija | Tommy Cash – „Espresso Macchiato“
Portugal | NAPA – „Deslocado“
Ukrajina | Ziferblat – „Bird of Pray“
Nažalost, takmičenje se završilo za pet zemalja koje nisu uspele da se plasiraju u finale: Slovenija, Belgija, Azerbejdžan, Hrvatska i Kipar.
Kladionice (ni)su pogodile sve
Kao i svake godine, kladionice su danima unazad „crtale“ svojih top 10 favorita za prolazak u finale, ali prva polufinalna noć uvek ume da iznenadi. Prema poslednjim prognozama, očekivalo se da će Švedska, Estonija, Holandija, Albanija, Ukrajina, Belgija, Poljska, Kipar, Norveška i San Marino biti sigurni finalisti.
Ipak, Belgija i Kipar večeras nisu uspeli da se izbore za prolazak, iako su ih kvote videli kao „sigurnu stvar“. Njihova eliminacija pokazala je da publika ume da glasa srcem, a ne po statistikama. S druge strane, Island i Portugalija, koji su imali znatno slabije šanse prema kladionicama, uspeli su da se domognu finala i prirede prijatna iznenađenja.
Posebno se komentariše uspeh Islanda, čiji je nastup bio energičan i vizuelno upečatljiv, iako su ga mnogi smatrali „autsajderom“. Portugalija je pak osvojila srca svojom autentičnošću i emotivnom interpretacijom, što je publika očigledno prepoznala.
Ova polufinalna noć još jednom je dokazala da kladionice mogu da prognoziraju trendove, ali ne i emocije — a upravo emocije često odlučuju sudbinu takmičara na Evroviziji.
Veče puno švajcarskog šarma
Program je otvoren najsimpatičniji mogući način – plesna trupa, jodleri i alpski horni u specijalnom medleju evrovizijskih hitova poput „Tattoo“, „Arcade“, „Waterloo“ i „The Code“. Pauza za glasanje bila je posvećena temi „Where It All Began“, gde su uz dozu humora predstavljeni švajcarski stereotipi i inovacije.
Nezaobilazna Petra Mede (voditeljka ESC 2013, 2016, 2024) pojavila se uz Hazel Brugger i Sandru Studer, a večeri je posebnu emociju dala video-poruka Céline Dion, pobednice iz 1988. Dion je pozdravila publiku, a prošlogodišnje zvezde (Marina Satti, Jerry Heil, Iolanda i Silvester Belt) izvele su njenu čuvenu pesmu „Ne partez pas sans moi“.
Kao i svake godine, razglednice su bile kreativne – ovog puta pod sloganom „Doživite Švajcarsku očima umetnika“. Takmičari su simbolično otvarali poštansko sanduče, a razglednica bi ih vodila u autentične švajcarske avanture: pravljenje čokolade, degustacija vina, borbe u nacionalnom sportu švingen…
Glasanje – kombinacija tradicije i tehnologije
Gledaoci iz takmičarskih država glasali su putem telefona, SMS-a i oficijelne ESC aplikacije, dok je ostatak sveta svoje glasove slao preko specijalne veb-platforme ESC.vote. San Marino je, kao i uvek, koristio isključivo glasove žirija, zbog tehničkih ograničenja.
Kao što je i praksa poslednjih godina, proglašenje finalista je bilo nasumično – voditeljke su prozivale po tri države, a tek nakon toga otkrivale ime finaliste, bez ikakvog rangiranja.
Osim načina glasanja, ove godine uvedena je i promena u načinu proglašenja finalista, što je dodatno podiglo nivo napetosti među takmičarima i gledaocima. Umesto klasičnog prozivanja jednog po jednog finaliste, voditeljke su pozivale po tri države odjednom, a zatim otkrivale koja od te tri ulazi u finale.
Ovaj format je zadržao element slučajnosti, jer se finalist birao nasumično, ali je vizuelno i dramaturški stvorio dodatnu neizvesnost. Važno je napomenuti da to što neka zemlja nije bila objavljena u prvoj ili drugoj „trojci“, nije značilo da nije prošla — mogle su biti otkrivene u sledećim rundama.
Ova metoda se pokazala kao pun pogodak: uz svaki poziv država, publika je u glas uzdisala i navijala, a napetost je bila gotovo opipljiva. Poslednjeg, desetog finalistu, organizatori su ipak ostavili za klasično proglašenje — u duhu tradicije i simboličnog zatvaranja večeri.
Šta nas čeka dalje?
Drugo polufinale zakazano je za 15. maj, kada ćemo saznati i preostalih 10 finalista. Tada će i Srbija sa pesmom Princa – „Mila“ pokušati da se izbori za mesto u velikom finalu.
Konačni rezultati glasanja biće objavljeni tek po završetku velikog finala.
Prvo polufinale Pesme Evrovizije 2025.