Melfest-hitovi

Melodifestivalen – pesme koje su obeležile poslednjih 15 godina

Za Melodifestivalen mnogi tvrde, i to sa pravom, da je u rangu same Evrovizije, po kvalitetu pesama, ali i produkcijski. Šestonedeljni šou program pun je pesama različitih žanrova, raznih pojava i uvek donese nešto novo. Rešili smo da se kroz ovaj tekst prisetimo samo nekih od legendarnih pesama Melodifestivalena koje nisu pobedile, u proteklih petnaestak godina.

Mans Zelmerlow – Cara Mia (2007)

Ovo je iz perioda kada Melodifestivalen nije bio ni sličan ovom danas, a Švedska je ušla u, uslovno rečeno, rezultatsku krizu. Jedan od najvećih propusta je upravo to što ova pesma nije poslata 2007. već grupa „The Ark“ koja je osvojila mršavo 18. mesto iako je Švedska bila direktno u finalu te godine. Monsova pesma je zarazna, pevljiva, ritmična, i odgovarala je na sve evrovizijske kriterijume tog perioda. Osvojio je treće mesto, a probao je još jednom 2009. sa pesmom „Hope & Glory“. Nakon toga, 2015. se prijavio sa pesmom „Heroes“ – zna se šta se desilo dalje.

 

 

 

 

Eric Saade – Manboy (2010)

Sa samo 20 godina je debitovao na Melodifestivalenu sa dens-pop pesmom „Manboy“. Ispostavilo se kao odličan potez, bio je treći, godinu dana kasnije je i otišao na Evroviziju sa pesmom „Popular“. Niz dobrih Melodifestivalen rezultata upotpunio je sa petim mestom iz 2015. godine.

 

 

 

 

Loreen – My Heart Is Refusing Me (2011)

Ova devojka se te godine pojavila i mnoge fanove ostavila bez teksta. Dinamična pop pesma sa moćnim vokalom je postala hit nakon nekog vremena, iako je na Melodifestivalenu ispala u prvoj rundi Druge šanse, koja je tada davala svega dva mesta za finale. Dalju priču o Lorin znamo, godinu dana nakon toga slavila je na Melodifestivalenu, a potom i na Evroviziji, jednu od najubedljivijih pobeda. Pokušala je i 2017. sa pesmom „Statements“, međutim, opet je ispala u „Drugoj šansi“.

 

 

 

 

Danny Saucedo – In The Club (2011)

Ta 2011. nam je iznedrila još jedan hit. Reč je o pesmi „In The Club“, koja je bila veoma popularna kod švedske publike te godine. Na kraju, završio je kao drugoplasirani iza Erika Sadea sa pesmom „Popular“, koji je bio treći i na taj način započeo švedsku dominaciju evrovizijskom scenom. Dani Sausedo je pokušao i sledeće godine da se nađe na Evroviziji sa pesmom „Amazing“, i ponovo završio kao drugoplasirani, iza Lorin i njene „Euforije“.

 

 

 

 

Sean Banan – Copacabanana (2013)

Svake godine se pojavi po neki, uslovno rečeno „joke-act“ na Melodifestivalenu. Iransko-švedski komičar i muzičar, je i pre pokušavao na Melodifestivalenu, međutim, te 2013. je ostvario prvi zapaženiji rezultat. Bio je šesti, a pobednik je bio neočekivano Robin Stjenberg, koji se kroz iglene uši, iz „Druge šanse“, provukao do finala.

 

 

 

 

Ace Wilder – Busy Doin’ Nothing (2014)

U jednoj veoma neizvesnoj godini, Ejs Vajlder se pojavila sa jednom pamtljivom i hitičnom pesmom, i pobrala je simpatije publike. Buntovnički nastup i pesma su joj zamalo omogućili pobedu, s obzirom na to da je imala svega 2 boda manje od prvoplasirane Sane Nilsen. Ejs Vajlder je pokušavala i 2016. kada je bila druga i 2017. kada je završila na sedmom mestu.

 

 

 

 

Mariette – Don’t Stop Believing (2015)

Ova izvođačica je „late-bloomer“, jer je tek nešto kasnije došla u fokus javnosti, pogotovo oko Melodifestivalena. Iako je i kao tinejdžerka imala uloge u svetu šou-biznisa, na nacionalnom izboru se pojavila tek 2015. Pesma „Don’t Stop Believing“ je bila među favoritima, na kraju je završila kao trećeplasirana. Uspeh je utoliko veći ako se zna da je Mons Selmerlev te godine pobedio na Melodifestivalenu, pa i na samoj Evroviziji. Nakon toga, Marijet se pojavljivala 2017. i 2018. gde je osvajala četvrto i peto mesto. Ove godine ponovo učestvuje, i opet je ušla direktno u finale, i na taj način je, istorijski gledano, jedina pevačica sa četiri direktne kvalifikacije.

 

 

 

 

Wiktoria – Save Me (2016)

Preslatka kovdržava plavuša se 2016. pojavila sa dinamičnom i moćnom pesmom, čak pomalo sa kantri primesama. Iako nije trijumfovala, ušla je u srca i Šveđana i fanova širom sveta. Bila je četvrta, a na Melodifestivalenu smo je videli i 2017. i 2019. Poslednji put sa baladom, sa dva zabeležena šesta mesta. Svakako, očekuje se njen povratak u bližoj budućnosti.

 

 

 

 

Robin Bengtsson – Constellation Prize (2016)

Dobro poznato ime i evropskoj publici, jer smo ga godinu kasnije upoznali i na samoj Evroviziji. Poznat kao bivši učesnik Idola, imao je i tad festivalsko iskustvo i iskustvo šou programa. Kupio je publiku jednostavnim i prijatnim nastupom, dodavši usnu harmoniku u pesmu. Godinu dana kasnije je trijumfovao na Melodifestivalenu, a ove godine se ponovo prijavio i okušao sreću.

 

 

 

 

Jon Henrik Fjallgren feat. Aminia – En varld full av strider (2017)

Pesme sa etno-elementima su retke na ovom nacionalnom izboru, a njihova personifikacija je Jon Henrik Fjalgren. Ovaj izvođač, koji potiče iz Sami porodice, se tri puta prijavljivao na Melodifestivalen, i zabeležio drugo, treće i četvrto mesto. Ipak, fanovima je u sećanju urezan ostao pogotovo ovaj nastup, gde je imao i pratnju, Aminiju. Mnogi ga vide kao rešenje za švedski problem sa televotingom, koji je posebno izražen u poslednje dve godine.

 

 

 

 

Nano – Hold On (2017)

Nano je na Melodifestivalenu 2017. za kratko vreme stvorio hajp svojom pesmom i neobičnom pojavom. Bio je sve vreme glavni favorit za pobedu, a njegova burna prošlost je bila inspiracija za pesmu. Na kraju, iako je pobedio kod publike, sveukupno je bio drugi, iza upravo spomenutog Robina Bengtsona. Na Melodifestivalenu je učestvovao još jednom, 2019. godine i prošao dosta slabije nego tad – završio je na devetom mestu, uz vrlo slab rezultat kod publike.

https://www.youtube.com/watch?v=JB9eOhXytFE

Hanna Ferm & LIAMOO – Hold You (2019)

Hana Ferm je tada debitovala, a Lijamu je ovo bio drugi pokušaj. Moćna balada je bila među favoritima, pogotovo kod stranih fanova, međutim, Šveđani su bili strikni i ubedljivi – Džon Lundvik. Ovaj duet je završio na trećem mestu, a Hana Ferm je ove godine ponovo u konkurenciji, i među favoritima je.

 

 

 

 

Naravno, ovo su samo neke pesme, i ovde ćemo se zaustaviti, jer bi dalje nabrajanje dobrih pesama postalo začarani krug. Svakako, tu bi bili i nastupi Džona Lundvika, Feliksa Sandmana, Oskara Zije, zatim neponovljivog Alkazara, i sigurno još poneki iz kontigenta Marijet ili Viktorije. Ova rekapitulacija je savršen uvod u ono što nas uskoro čeka – dvanaest sjajnih nastupa, gde će Šveđani doneti svoju odluku.